Odličan tekst Petona Osvalta o kulturi gikova, zaluđenika; sumraku iste, kao i nadi za njeno ponovno rođenje u pop–dominantnoj sadašnjici.

Nestanak gik kulture je direktno povezan sa internetom i dostupnosti, sve je tu, na klik od nas i upravo to je ubilo draž o kojoj su gikovi ovisni, ubilo je ekskluzivnost.

Kako biti hard–kor gik u muzici, kad lik koji je do juče slušao Papa Roach ima sve albume Kyuss-a? Kako se diferencirati u skejtbordingu kad je sada svima Majk Valeli omiljeni skejter, a ne Toni Hok?

via @etchalon

Wake Up, Geek Culture. Time to Die.