Dragan Babić designs for the Web at Superawesome

DevProJobs
YuManija - najbolji celebrity gossip blog na Balkanu!

Navigacija Web lokacije i folksonomija

Kada se pojavio servis za centralizovano bookmarkovanje del.icio.us bio sam oduševljen. Rešio mi je jedan od velikih problema, to je naravno čuvanje svojih bookmarkova posle ne tako retkih reinstalacija sistema koje su mi se dešavale u to vreme. Pored toga što je bio ekstremno koristan (servis za primer), i što je uspešno zadovoljio jednu sve učestaliju ljudsku pojavu (bookmarkovanje) – imao je i vrlo karakterističan sistem navigacije i kategorizacije sadržaja – tagging.

Pored toga što je del.icio.us bio vrlo koristan, imao super ime i što je bio all the rage u tehnofilskim virtuelnim zajednicama – bio je i vrlo ružan. Imao je (i još uvek ima) baš onako pravi programerski interfejs, što meni lično vrlo smeta (profesionalna deformacija, ne mogu da koristim ružne stvari), ali rekoh sebi nema veze, isuviše je koristan da bi mi to smetalo. I tako bi neko vreme…

Ilustracija: Dušan Bjeljac

Koristim sam del.icio.us neke dve godine ako se ne varam i služio me je lepo do nedavno. No desilo mi se nešto što nisam planirao, a to je činjenica da je nastao totalni haos među mojim bookmarksima prouzrokovan apsolutnim nedostatkom kategorizacije, hijerarhije i reda. Pitate se kako to kada del.icio.us koristi tagove za uređenje sadržaja? Odgovaram vam – upravo zbog toga.

Tagovi i folksonomija – problemi

Folksonomija
Folksonomija je termin koji označava kolaborativno obeležavanje ili kategorisanje sadržaja koristeći ključne reči, najčešće primenjivana u zajednicama koje nemaju izraženu uređivačku (hijerarhalnu) politiku.

Moje lično mišljenje je da su tagovi generalno loš sistem kategorizacije i sortiranja sadržaja, dakle kažem generalno, ne kažem da nemaju primenu uopšte. Dopustite da pojasnim pre nego što me neko razapne na krst ili nešto slično. ;)

Mislim da tagovi mogu da budu vrlo uspešni u svojoj svrsi, ali se ceo sistem mora vrlo lepo upeglati da bi cela stvar bila zaista korisna i upotrebljiva. Najveća „pretnja” ovde je upravo situacija koja se meni dogodila – „pretagiranje” sadržaja, tj. stvaranje tolike količine tagova/labela da oni postaju apsolutno beskorisni. Ja tamo ne mogu da se snađem, i već duže vreme ne bih mogao da koristim svoj nalog da ne postoji opcija pretrage kao sekundarni metod navigacije.

Od kako su se pojavili tagovi postoji i broj velikih servisa koji su ih inkorporirali u svoje sisteme, poput Flickra, naravno del.icio.usa, pa preko ma.gnolije i manje-više svakog drugog Wordpress bloga. Sledeći problem proizilazi iz različite implementacije tagova svih tih različitih servisa.

Radi se konkretno o načinu na koji korisnik dodaje tagove datoj jedinici sadržaja – dakle o interfejsu i načinu na koji mašina tumači te tagove. Neke aplikacije prikažu listu postojećih tagova (verovatno u stilu tag oblaka) pa sve što korisnik treba da uradi je da isklikće željene tagove koje želi da doda sadržaju. Neki sistemi (većina) funkcionišu po sistemu input polja, u koje korisnik upisuje ručno tagove za dati sadržaj. Ovde je najveći problem i upravo tu nastaju „tutorial” – „tutorials” problemi, odnosno slučaj kada imate dva taga koji se razlikuju samo po gramatičkom obliku taga, ili jednostavno o sinonimima. Ne možete od korisnika očekivati da će da zna sve tagove koje je do tada koristio ili da će da vodi računa o svojim tagovima.

Kasnije se javlja i problem nedostatka konvencije o razdvajanju individualnih tagova. Flickr recimo razdvaja tagove sa razmacima (space), s tim što se reči tagova koji se sastoje od više reči ujedinjuju stavljanjem pod navodnike, dok manje više 99% ostalih sistema koristi jednostavno zareze da odvaja tagove (najlogičnije po meni).

Dakle ovde opet vaša navigacija potencijalno zavisi od toga da li korisnik uopšte čita vaša uputstva kako ste vi i vaši inženjeri integrisali sistem tagiranja, a generalno to korisnika ne bi trebalo da brine.

Pored toga što kategorisanje sadržaja tagovima ima velik learning curve (za korisnike koji se prvi put sreću sa njima), te ih ne preporučujem kao primarni metod navigacije na sajtovima koji su namenjeni neiskusnim korisnicima – oni su pomalo i mač sa dve oštrice ukoliko se ne vodi računa o njima. Upravo tu im vidim najveću manu, neću da imam još jednu stvar koja će zahtevati moju pažnju i vreme, a da je prilično trivijalna poput održavanja svojih bookmarksa, ili kategorisanje fotografije ili teksta u blogu. Ako korisnik ne vodi računa o svojim tagovima dešava se ono što se meni desilo sa mojim del.icio.usom.

Takođe kao jedan od nedostataka tagova vidim neodređenost i činjenica da cela ta povezanost koju dele jedinice sadržaja koji se taguje pravi kontra efekat. Neretko vidim da ljudi taguju svoje blog unose sa 8, 10, 14 tagova, to znači da jedan unos pripada istom tom broju kategorija (!). Ej, pa bolje da ih onda nisi ni označavao tagovima, na koji god da kliknem izlistaće mi iste unose.

Dakle po meni glavni nedostaci tagova kao primarnog navigacionog sistema su:

  1. velik learning curve, novi korisnici ih ne razumeju (konceptualno),
  2. zavisni su od samokontrole i discipline autora,
  3. zavise od pretpostavke da je korisnik upoznat sa vašim sistemom, tj. kako baš on radi (vezano za unos tagova, njihovo odvajanje, interfejs),
  4. mogu da budu mač sa dve oštrice, tj. veliki rizik od kompletnog kolapsa navigacionog sistema usled prekategorizacije
  5. velika zavisnost od i potreba za sekundarnim sistemom navigacije (u glavnom pretrage).

Načini povećanja upotrebljivosti tagova i sprečavanje del.icio.us/DraganBabic efekta

Logično, pod jedan, mašina iza svega bi trebalo da bude dovoljno inteligentna, da skapira (ili pita) šta da radi sa izvesnim tagovima poput npr. „tutorial” i „tutorials” koji očigledno služe da označe isti ili sličan sadržaj, trebala bi sama da ih mergeuje i da pita koji od ta dva korisnik želi da zadrži. Samo šta biva kada je situacija takva da je nalog već u haosu, i treba „vaditi” situaciju?

Del.icio.usovi inženjeri su očigledno već poradili na ovom problemu i rešili ga uz pomoć izvesnih „bundleova” (bundle- svežanj prim. prev.), pružajući korisnicima mogućnost da odrade ovo sami, tj. da naprave novi bundle (imenujući ga nekim nazivom koji je zajednički za date tagove) i obeleže sve tagove koje žele da „sjedine”. Uh, zvuči vrlo lepo, ali kada imate onoliko tagova i bookmarksa kao ja, ovo vam se ne čini baš kao mio posao.

Kada se radi o preventivi nemilih situacija prekategorizacije, del.icio.us je opet istupio korak napred i implementirao nešto što se zove „recommended tags” i „popular tags”. Ovo je vrlo dobro preventivno rešenje gde se tagovi preporučuju u prvom slučaju iz korisnikovih postojećih tagova (analizom ključnih reči iz sadržaja koji se taguje), ili u drugom slučaju iz postojeće baze tagova kojima su drugi korisnici tagovali taj sadržaj. Ovim je smanjen procenat greške ljudskog faktora prilikom unosa tagova u input polje.

Logično je da nisu oba ova sistema preventive primenjljivi u svakoj situaciji, jer nema svaka aplikacija/servis/sajt socijalni aspekt (bogu hvala), ali stoji da je ovo vrlo dobro rešenje. Dakle koliko god je moguće eliminisati mogućnost ljudske greške prilikom dodele tagova, ali opet ostaviti fleksibilnost i izvesnu količinu slobode korisniku prilikom tagiranja da bi se obezbedio kvalitetan krisnički doživljaj.

Zaključak, tagovi – good or bad?

Good – sa pravilnom implementacijom i inteligentnim sistemom „ispod haube”, kada tagovi nisu primarni sistem navigacije. Bad – u slučajevima kada postoje samo zato što ih ima xyz sajt.

Tagovi odlično služe svrsi kada primarno služe kategorizaciji, i to isključivo kada su dobro implementirani. Loše služe svrsi ako su labavo rešeni i implementirani, služe kao jedini sistem navigacije i nemaju fallback (sekundarni) sistem navigacije i kretanja kroz sajt.

Ono što je sigurno je da ukoliko imate samo jedan navigacioni/kategorizacioni sistem – a to su tagovi – to ne valja. Dakle uz tagove mora ići još jedan sistem (u glavnom dobra pretraga), tada ćete biti sigurni da će velika većina korisnika moći da nađe šta traže i da se nesmetano kreće po vašoj Web lokaciji.

Tekst ilustrovao Dule – slikar/ilustrator i student (još malo) Akademije umetnosti iz Novog Sada.
Kontaktirajte ga u vezi poslovnih ponuda.

Feed za komentare na ovaj članak Komentari na ovaj unos 2

  1. disturbedHR kaže 20/03/07 08:25 PM

    Sviđa mi se ideja sa povezivanjem tagova („tutoriral” i „tutorials”) ali mislim da bundleovi nisu rješenje za taj problem. Mislim da bi pomoću bundleova trebao povezati npr „CSS” + „tutorijal” ili „javascript” + „tutorijal”.
    Pozdrav

  2. Ilija Studen kaže 21/03/07 12:42 PM

    Problem sa gomilom različitih tagova se rešava kvalitetnim kontrolama za odabir tagova. Simple input neće odraditi posao, ali input sa autocompletion funkcijom, izdvajanje često korišćenih tagova ili tagova koji odgovaraju sadržaju koji se taguje – to već zna biti prilično korisno. To je prilično lepo odrađeno kod del.icio.us-a… Doduše, sad imam znatno više tagova nego ranije (pošto samo prođem i isklikam tagove bez gledanja na sam broj), ali bar svi imaju smisla :)

    Btw, IMO tagovanje treba da bude sekundarni vid navigacije gde su primarni razvrstavanje sadržaja u kategorije i dobra pretraga, mada ovo može varirati od slučaja do slučaja.

Komentariši unos “Navigacija Web lokacije i folksonomija”

Ukoliko se odlučite na smeli korak komentarisanja, Vaše ime će biti linkovano sa Vašim uri-jem ukoliko ste ga uneli. Vaša email adresa je neophodna, ali je diskrecija zagarantovana i neće biti prosleđena trećem licu. Spammeri stop.

Tekst komentara možete formatirati uz pomoć textile-a. Sav HTML će biti odstranjen.
Obratite pažnju na pravopis i po mogućnosti koristite naša slova.

Zadržavam pravo da sankcionišem, uklonim, izmenim offtopic komentare, kao i one koje nemaju veze sa unosom pod kojim su objavljeni. Sa druge strane podržavam i ohrabrujem otvaranja konstruktivnih i otvorenih diskusija putem komentara. Unapred hvala što se držite teme.