Pravilna tipografska punktuacija i emocije u pisanoj formi
Tačnije izražavanje istih. Naime naiđoh na jednu veoma interesantnu diskusiju na Typophile forumima o označavanju ironije u tekstu.
Koliko puta sam se samo osećao uskraćeno kada sam hteo misao da prenesem u pisanu formu, a na kraju ostao pitati se: „Da li će ovo neko uopšte da skapira?”. U svakom slučaju, radi se o arapskom znaku pitanja (koji je u suštini horizontalno izvrnut običan upitnik) koji bi se u engleskom (potencijalno i u drugim jezicima) koristio u svrhe označavanja ironije u tekstu.

Ovo je sada nameće pitanje da li je pametno uzimati karakter iz jednog jezika koji tamo služi jednoj svrsi, koji bi predstavljao nešto sasvim treće u nekom sasvim trećem jeziku? Da li to dovodi do dodatne konfuzije? Primer mogu biti navodnici recimo, u engleskom su oba navodnika gornja, a u srpskom, otvarajući navodnik ide dole, a zatvarajući gore. Nije li to komplikovano? Pogedajte samo Web kao primer—retko ko se bakće sa pravilnom tipografskom punktuacijom, a pogotovo se retko ko bavi pravilnom tipografskom punktuacijom u srpskom jeziku na Webu.
Ja se donekle trudim da ispoštujem tipografiju koliko mi vreme, poznavanje i sam CMS dozvoljavaju, i ujedno i apelujem na druge da pokušaju da urade isto. Gledam da primereno koristim duge i kratke srednje crte (engl. em i en dash), pravim razmak posle interpunkcijskih znakova, koristim elipsis za trotačku (da, trotačka nije tri obične tačke, već jedan karakter), pazim na dužinu pasusa, odvajam tekst u pasuse što je veoma bitno. Koliko puta sam samo dobio kilometarski elektronski email (da, i tako ga zovu) koji je napisan, što će reći u jednom dahu, tj. bez pasusa. Totalno se iznerviram kada mi se desi ovakva stvar. O pravopisu i da ne govorim.
Zanimljiv fenomen koji se nikako ne može zaobići jeste i opštepoznati i odveć omniprezentni smajli bez koga ne znam kakvo bi stanje i sporazumevanje bilo na webu. Zamislite samo domaće forume na kojima se ljudi teško sporazumevaju i uz njih. :)
No, da se vratimo na temu označavanja ironije u tekstu, naime jedan post iz gorepomenute teme pruža osvrt na osnivača dnevnog lista Baltimore Sun-a H.L.Mencken-a koji je uveo kontra iskošen tekst za označavanje ironije. Po meni ovo je odlična ideja i voleo bih da je postala praksa još davno, ko zna, možda bi se razvilo još ovakvih karaktera i načina obeležavanja teksta?
U svakom slučaju mogu ovo dovesti u direktnu vezu sa boomom blogovanja i online publikacije uopšte, i akcentovati koliko je pravilna tipografska punktuacija i interpunkcija bitna za prenošenje poente i srži materije ili ideje o kojoj se piše za vašu publiku.
Linkovi na temu
- Five simple steps to better typography (serija od pet članaka);
- Typography Matters
Komentari na ovaj unos 4
Komentari su zatvoreni za ovaj unos.
Info
Unosi
Komentari
- pornhube (Dens, dens - Viva devedesete)
- d.j nolimit (Dens, dens - Viva devedesete)
- kndjkktklh (Jedna briga manje)
- Qgsmflfq (Dens, dens - Viva devedesete)
- Zbiwctlb (Dens, dens - Viva devedesete)
- Yiwjvjva (Dens, dens - Viva devedesete)
- cyyjnsyxg (Jedna briga manje)
- d.j nolimit (Dens, dens - Viva devedesete)
- Zokorla (Dens, dens - Viva devedesete)
- kimi (Dens, dens - Viva devedesete)




Milos kaže 16/01/06 09:01 AM
Taman prije neki dan sam pričao o tome… Doduše, imam taj problem i u govoru, kamoli u pisanom tekstu. Ironija (naravno) gubi sav smisao kad je shvate bukvalno, ali gubi na duhu, šarmu i oštrini kad je naglašavaš... Nije loše blizu ironije ubaciti i koju misao koja je nedvosmislena -zahtijeva malo više truda tokom pisanja, ali ako vec pišeš onda piši dobro tj. što bi rekao Njegoš (hebi ga, ja sam Crnogorac, već sam se predugo uzdržavao od citiranja Njegoša): “Ili kuj il’ ne mrčaj ruke” :)
Avaj, koliko god se trudio, neko te neće shvatiti a neko drugi te neće shvatiti namjerno...
Данило kaže 16/01/06 04:06 PM
На ГНУ системима и осталима који користе X11, препоручујем свима „Дунав“ — тастатура која омогућава унос свих потребних слова и симбола (наводника, дуге и средње црте). Наравно, ово је укључено у стандардно издање X.Org и XFree86, тако да не треба ништа да радите да бисте је инсталирали, већ је само активирајте.
Међутим, ни у нашој литератури нисам наишао на употребу ен-црте (у правопису постоји једна-једина „дуга црта“), али пошто сам у типографију ушао кроз књиге Доналда Кнута и ТеХbook, имам навику да је користим где би је Американци користили.
Dragan Babić kaže 16/01/06 04:58 PM
“En-crta” je u stvari polovina (ako se ne varam) em-a, tj. polovina visine jednog slovnog znaka. E sada kao što kažeš—za srpski jezik ne smem da tvrdim ništa.
Inače em crta iliti duža srednja crta se uvek koristi bez razmaka ni pre ni posle nje, a kod en crte idu razmaci, to je takođe jedna od razlika pri upotrebi. Ovo se na žalost opet odnosi na engleski jezik. :(
Kako se samo glupo osećam sada… Moram zaista istražiti ovu temu podrobnije što se tiče srpskog.
Dragan Babić kaže 18/01/06 04:25 PM
Upravo naiđoh na jedan zanimljiv link (ponovo referenca za engleski jezik). Clickety click